Sama činjenica da roditelji, povjeravajući više sati svaki dan svoje dijete vrtiću, traže vjerski odgoj, a to znači njihovu brigu o cjelovitom odgoju svoga djeteta iz kojeg neće biti isključena vjerska dimenzija jer je ona po njihovom gledanju bitna odrednica ljudskog bića.
Roditelji to potvrđuju izborom vjerskog odgoja za svoje dijete koji je u skladu s predškolskim odgojem u cjelini.
Ovdje se ne radi o vjeronauku kao o nastavnom predmetu. To znači da se aktivnosti vjerskog odgoja ne razlikuju od svih ostalih aktivnosti u vrtiću.
Način na koji će odgojitelj ostvariti te aktivnosti proizlazi iz "osluškivanja" dječjih potreba i osjećaja, jer dijete komunicira verbalno i neverbalno. Aktivnosti se ostvaruju kroz pisanu riječ, glazbu, likovno i scensko izražavanje, životno praktične, istraživalačke, spoznajne i radne djelatnosti, raznovrsne igre, stvaranje i pokret.
Situacije za vjerski odgoj su svakodnevne i vrlo različite: događaji; osobe; poticaji;blagdani. Duhovnu stvarnost i duhovnu potrebu dijete opaža i zražava puno lakše nego odrasli. Ta stvarnost je za njega živa i potrebna. Religiozno iskustvo je u svojoj biti iskaz ljubavi i osobito odgovara naravi djeteta.
Dijete više nego itko ima potrebu za ljubavlju. U kontaktu s Bogom dijete osjeća neprolaznu ljubav i nalazi "hranu" koju njegovo biće traži da se skladno razvije kao osoba. Bog koji je ljubav i dijete koje traži ljubav, nalaze se u podudarnosti naravi. U tom susretu dijete istinski uživa jer je time zadovoljilo dubinske potrebe svoje osobnosti.
U cjelokupnom odgojnom radu treba znati da je religioznost konstitutivna ljudskom biću te da bitno određuje njegov život, stvara nove i kvalitetnije međuljudske odnose sa sobom,s drugima, sa svime što postoji, posebno s Bogom, upućujući čovjeka na puninu života koju je Krist donio.
Cilj je ovog programa odgajati tu religioznu dimenziju djeteta i osposobljavati ga za autentične ljudske vrednote, utemeljene na Evanđelju.
CILJEVI:
Senzibilizirati dijete za njegovu duhovnu dimenziju kao potrebu koja ga čini osjetljivim za otkrivanje, primanje i oblikovanje njegova života u odnosu prema sebi, drugima i na poseban način Bogu.
ZADAĆE:
Pomoći djetetu da raste u povjerenju u samog sebe razvijajući tako svoju osobnost.
Zadovoljiti djetetovu potrebu za pripadanjem i ljubavlju te na temelju tog iskustva upućivati ga na odnos, susret i autentično približavanje Bogu.
Odgajati dijete za odgovorno ponašanje u svijetu koji ga okružuje.
Pobuđivati dječje divljenje i čuđenje te iskrenu i duboku radost prema Bogu Stvoritelju.
Razvijati osjećaja povjerenja, zahvalnosti, darivanja, suosjećanja i suradnje s bližnjima.
Osigurati djetetu kvalitetu življenja, razvijajući temeljne i bitne odrednice čovjekovog bitka: ljepotu,istinu i dobrotu.
Pomoći djetetu u osposobljavanju autentičnih odnosa s drugima koji su različiti.
Omogućiti djetetu da igrom doživljava i upoznaje temeljne poruke Evanđelja.
ZAŠTO VJERSKI ODGOJ?
Dijete je spontano otvoreno religioznosti i transcedentnome.
Dijete ima sposobnost čuđenja i divljenja.
Mašta, intuicija, znatiželja i spontanost omogućuje stvaranje autentičnog odosa s Bogom.
Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.
Potreba za cjelovitim odgojem.
KAKO?
Igrajući se prožimaju duhovnu dimenziju kroz sve aktivnosti koje se u vrtiću provode (pisana riječ, glazba,likovni izričaj, scenski prikaz, pokret...)
KADA?
Situacijski- spontano i nepredviđeno kada prati potrebe i osjećaje djeteta.
Planski i predviđeno slijedeći liturgijsko vrijeme i blagdane.
GDJE?
U vrtiću kao cjelodnevni program. U područnom objektu 2 ( Kerestinečkih žrtava 13) u skupini "Različak".
TKO?
U odgojnoj vjerskoj skupini u cjelodnevnom programu po dva odgojitelja s dugogodišnjim stažom.
Po jedan odgojitelj educiran je za odgoj u vjeri doškolovanjem na Teološko- katehetskom fakultetu u Zagrebu i ima kanonski mandat, te vjerski odgoj provodi u suradnji s drugim odgojiteljem koji poštuje temeljne kršćanske vrijednosti.
ZA KOJU DOB DJECE?
Od tri godine do polaska u školu.
